Poštovanje prirode, prikupljanje, čuvanje energije, ukidanje
otpada pored srpsko-američke porodice Gupta koju ste imali priliku da upoznate
u prošloj emisji promovišu i vajari Smilja i Bojan.
„To je kuća koja je inspirisana pasivnim solarnim kućama,
koja je ukopana sa severne strane dok sa južne strane ima staklenik koji sve
vreme hvata sunce.
Sami smo je napravili uz pomoć volontera i prijatelja. Kuća
je skoro stopostotno napravljena od recikliranih materijala. Mi smo ustvari
samo kupili građu za krov. Koristili smo flaše koje smo sekli da bi smo dobili
staklene prizme da bi kroz njih prolazila svetlost zbog estetike. Koristili smo
automobilske gume.
Osnova gradnje ovakog tipa kuća je upotreba otpada. I to pre
svega automobilskih guma koje su besplatne i ima ih u neograničenim količinama.
Gume se pune zemljom. U jednu gumu se kada se nabije velikim maljem stanu dvoje
kolica zemlje. Svaka od tih guma je napunjena zemljom, posle smo mi stavljali
blatne maltere da ih prekrijemo. Taj zid predstavlja veliku termalnu masu, to
je veoma bitna karakteristika ovakve vrste gradnje gde on sakuplja svu toplotu
koja se opet skupi kroz staklenik ili se proizvede sa nekom peći i čuva je.
S
obzirom da je sa druge strane ukopano ovo predstavlja jednu od važnijih
karakteristika energetske efikasnosti. Na severnoj strani je zid, na južnoj
strani je staklenik. Morali smo da modifikujemo tu „earthsip“ vrstu gradnje
tako što smo uveli srednji zid od kamena koji će da bude jedna vrsta termalne
baterije za skladištenje sunčeve energije“.
Po obrazovanju vajari Smilja i Bojan su stvarali konceptualnu umetnost, sada stvaraju život. Bojan radi scenografiju po projektima, sprema sada seriju i za našu kuću. Smilja mesi blato i slamu i zovu je majstorica.
„Ovde se proizvodi hrana?“
„Da, gaji se, ovo je naša sezonska bašta. Ove godine je bila
dobra bašta. Bila je dobra godina tako da smo imali svega. Hrana se proizvodi
bez pesticida.“
„Ovo je ključ uspeha, /jel tako?“
„To je jedan aspekt održivog stanovanja, to je separator za
urin u kompostnom WC-u. To je spravica koja je napravljena od porculana i koju
mi pravimo kao učeni vajari i distribuiramo svim ljudima kojima je to potrebno.
Po Evropi i Americi imamo narudžbine jer to ljudi koji žive u eko komunama i
zajednicama a i pojedinačno kao mi naručuju jer koriste te kompostne toalete.
Korišćenje fekalija za đubrenje zemljišta nije nov postupak.
U Kini je nekada bio običaj da gost posle jela i pića ostavi iza sebe fekalije
i mokraću za domaćinovu baštu. Novina od posebne važno jeste da možemo
kontrolisati u fekalijama štetne patogene: amonijak, sumpor-vodonik korišćenjem
odabranih saprofitnih bakterija koje ima ekore. Za održavanje jama sa
fekalijama i otpadnim vodama u domaćinstvu koristimo 40 grama ekorema po kubnom
metru fekalija. Fekalije imaju više hranljivih elemenata nego stajnjak.
„Da li imate radionicu da prense znanje ljudima koji su
voljni da sklope jednu održivu priču u svom životu, i kada će biti ta
radionica?“
„To je sertifikovani 72-časovni
čas permakulture i on počinje 13 novembra. Prijave primamo do prvog novembra.
On traje 4 vikenda, biće predavači iz Hrvatske i Srbije. Tu će se ljudi
najsveobuhvatnije upoznati sa permakulturom pre svega. To je sistem znanja
kojim se rešavaju problemi čoveka na svakodnevnom nivou na održiv način. Važno
je reći da to nije kurs gradnje nego je gradnja samo deo permakulture, govoriće
se i o morfolškim načinima proizvodnje hrane, držanja životinja, upravljanja
vodom, otpadom i energijom u ovakvom vidu stanovanja.“
Tekst je nastao uz podršku Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije.
Нема коментара:
Постави коментар