Na prošlogodišnjem konkursu za najbolju tehničku inovaciju
učestvovao je i mladi tim naučnika, konstruktora sušare za voće i povrće koja
je od ideje do realizacije vodila činjenica da tržištu hrane u Srbiji nedostaje
prerada. Ono što pre svega odvaja ovu
mašinu od drugih je energetska efikasnost.
Miloš Veselinović iz kompanije Drayer Beograd u pogledu ušteda kaže da:
„Ono što mi računamo je ušteda po kilogramu osušenog proizvoda, to je
jedino merodavno. Za jedan kilogram jabuke da se radi samo na električnu
energiju potroši se negde oko 30 dinara. Da se radi ovako na ovaj alternativni
način ta cena u zavisnosti od količine varira od 8 do 13 dinara po kilogramu.
Svaka mašina dolazi sa dva solarna panela i hibridnim bojlerom od 300 litara na koji se priključuju solarni paneli. On može da primi još jedan izvor toplotne energije, da li je to čvrsto gorivo, biomasa, bilo koji obnovljivi izvor energije, koštice, otpaci iz industrije, od koštunjavog voća, šljive, kasnije i.t.d. Nema otpada koji mora da se odlaže i da se plaća njegovo odnošenje“.
Svaka mašina dolazi sa dva solarna panela i hibridnim bojlerom od 300 litara na koji se priključuju solarni paneli. On može da primi još jedan izvor toplotne energije, da li je to čvrsto gorivo, biomasa, bilo koji obnovljivi izvor energije, koštice, otpaci iz industrije, od koštunjavog voća, šljive, kasnije i.t.d. Nema otpada koji mora da se odlaže i da se plaća njegovo odnošenje“.
Mašina radi po zadatom programu, nema iznenađenja. Uz
isporučenu robu obavezno ide i dijagram koji po komandi pametna mašina šalje na
štampanje. Zna se odakle je stigla svaka jabuka, borovnica, paprika, paradajz
ili tikva ovako osušena:
„Zato što radimo na temperaturama ispod 45 stepeni zadržavamo sva nutritivna svojstva u proizvodu kao i miris i ukus voća. 10 do 15% godišnje raste tražnja za suvim proizvodima, odnosno dehidriranim proizvodima. Konkretno, američko tržište od nas očekuje gljive i povrće. Evropa je više za voće, pogotovu koštunjavo i bobičasto voće. Tako da je tražnja na stranim tržištima velika, dok je na našem tržištu mala.“- Navodi Bane Babić iz firme Drayer Beograd koja i proizvodi sušaru.
„Zato što radimo na temperaturama ispod 45 stepeni zadržavamo sva nutritivna svojstva u proizvodu kao i miris i ukus voća. 10 do 15% godišnje raste tražnja za suvim proizvodima, odnosno dehidriranim proizvodima. Konkretno, američko tržište od nas očekuje gljive i povrće. Evropa je više za voće, pogotovu koštunjavo i bobičasto voće. Tako da je tražnja na stranim tržištima velika, dok je na našem tržištu mala.“- Navodi Bane Babić iz firme Drayer Beograd koja i proizvodi sušaru.
Za sada je najviše sušara završilo na američkom tržištu, i
to po ceni od 90.000 dolara. Za evropsko tržište mašina košta 55.000 dolara, za
srpsko 45.000, ali uz subvencije države se može kupiti za 10.000 evra. Za sada
je ova tehnološka inovacija prodata u sedam primeraka.
Tekst je nastao uz podršku Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije.
Tekst je nastao uz podršku Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije.
Нема коментара:
Постави коментар